Da li možeš da
zamisliš da voliš ženu kao mene,
Ovako komplikovanu,
zatvorenu, okrenutu sebi?
Da li može moje
crno da postane tvoje belo,
Da moja sreća bude i tvoja, a moje pola tvoje celo?
Da li možeš da
zamisliš sebe sutra, a mene za dan ili dva
Ono juče ostaviš
kod kuće i dozvoliš da potonem u san...
Možeš li to?
Ne odgovaraj, reči sakrij daleko od mene,
Negde na svetlu
da ne doprem do njih
Čuješ li tamu u
kojoj lutam
Ili vidiš samo
suve oči pored suza svih?
Da li te plašim
ili znaš da to je samo bliskosti glad
Da li se pitaš
što su mi oci tamne ili prihvataš bez pitanja jad?
Jesi li ti onaj spas, ili samo prolazni sneg
Jesam li Džekil
ili pak Hajd, nosim li masku ili trazim beg?
Нема коментара:
Постави коментар